Drama ”Kristinin zavjet” bazirana je na fragmentima iz života Kristine Doktare (Christina Doctare), švedske ljekarke, humanistkinje, autorke više knjiga, koja je, također, obnašala funkcije u vezi sa zdravstvenim i socijalnim pitanjima u Švedskoj. Kristina je široj javnosti poznata po svom angažmanu u ratu na Kipru 1974. godine, kao i ratu na Balkanu 1992. godine. U ratu na Kipru je, kao prva žena, Šveđanka, bila vojni ljekar u bataljonu snaga UN-a, dok je u ratu na Balkanu kroz Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) vodila projekt fizičke i psihičke rehabilitacije. Bila je jedna od prvih koja je raportirala o sistematskom silovanju u ratu u BiH.
"Autor je dramu koncipirao po principu smjenjivanja sadašnjosti i prošlosti u 15 scena, koristeći se „flešbekovima“, a u podlozi je, ustvari, igra tame i svjetlosti. Košević je to gotovo maestralno postavio. Radnja teče kao rijeka: izvor, tok pa utok, onda se, kao plivanje uzvodno vraća od utoka ka izvoru, a i nizvodno i uzvodno nailazeći na sprudove koji su i otoci spasa, ali i smrtne zamke. Tekst je, bez ikakve dvojbe, višeznačno dobar, a iznad svega koristan kao svojevrstan dokument o međuljudskim odnosima i suodnosima, poštenju i nepoštenju, pojavnosti i mimikriji. Stil, izričaj, ritam, dinamika i konzistentnost su korektni, međusobno podupirući, intrigantni, a istovremeno umirujući. Tekst nije ni jednolinijski niti pravolinijski. Obiluje svojevrsnim kaskadama, izletima i vraćanjima, kao vrtuljak, cjelina sa zasebnostima, a sve je povezano i niti jedan djelić se ne gubi u nekoj zagubljenoj niši ili naprosto u autorovom pretincu zaborava. Ne, ništa se ne gubi, sve tvori jednu konzistentnu cjelinu.
Priča (drama) „Kristinin zavjet“ je pregnantan govor o dobru i zlu, istini i laži, plemenitosti i zločinstvu, humanosti i licemjerju, moralu i nemoralu, čovjekoljublju i nečovještvu, ljudskosti i zvjerinjaku, širini i skučenosti, umnosti i neumlju, smjernosti i bahatosti, benevolentnosti i grabežljivosti, zlodusima i dobrim dušama. Unutar tih odrednica i međaša, autor neštedimice vivisekcijski analizira i propituje ponašanja i onih dobrih i onih loših na globalnom i na lokalnom nivou, a ta dva nivoa su u savremeno doba gotovo jedno – sve lokalno se odražava na globalno, kao i globalno na lokalno." (Izvod iz recenzije: Mirsad D. Abazović, profesor emeritus)
